Freedomtek on facebook

Povezanost žena sa mjesecom


Božica iz LausselaJedan od najstarijih pronalazaka koji bi mogli povezati žene i mjesec je "Božica iz Laussela" uklesana u kamenu. Radilo se o jednoj rezbariji na stijeni visokoj 43 cm koja je otkrivena u Francuskoj. Njena starost bila je procijenjena na 24.000 do 20.000 godina. Bila je to rezbarija uspravljenog ženskog lika. Ona u podignutoj desnoj ruci drži rog bizona u obliku polumjeseca kao što je mladi mjesec. Rog na sebi ima urezanih trinaest linija. Ovih misterioznih trinaest linija postale su središte mnogih rasprava. Na kraju je zaključeno da one predstavljaju ili trinaest dana od vidljivog mladog mjeseca do punog mjeseca ili trinaest mladih mjeseca u jednoj godini.

Međutim ono što je zapanjujuća stvar vezana uz ovu rezbariju je grafički prikazano njenom lijevom rukom. Ona svoju lijevu ruku drži na nabrekloj utrobi, pokazujući bez ikakve sumnje, povezanost između mjesečevih mijena i ciklusa utrobe. U ovom liku misterija i moć nebeskog kraljevstva je grafički unešena i utjelovljena u ženski oblik.

Ovo mistično jedinstvo nebeskog i zemaljskog kraljevstva personificirano u ženu je svakako najmoćniji i najdugotrajniji vjerski lik kojega je razvila ljudska vrsta. On je naime još uvijek s nama i dan danas. Ako odete u bilo koju katoličku crkvu pažljivo pogledajte sliku Djevice Marije, Isusove majke. Primijetit ćete da ona stoji na polumjesecu.

Ako skinemo naočale dvadesetog stoljeća i zagledamo se u tamu naše prošlosti, možemo naći jedan lik koji dominira u mraku kao niti jedan drugi - Mjesec. Njegove faze koje se vječno izmjenjuju, ti vječno obnavljajući ciklusi, zarobili su ljudsku maštu kao niti jedan drugi lik prije toga. Svojim mističnim kretanjima on je tkao tkaninu mnogih mitova i rituala diljem cijelog svijeta.

U jednom trenutku našeg evolucijskog puta, Mjesec je postao univerzalna slika vječne Božice. On, ne samo da je upravljalo plimama i osekama mora, već je također upravljao i plimama i osekama utrobe. Menstrualni ciklus podudara se sa mjesečevim ciklusom od 28 dana. Čak i danas u mnogim dijelovima svijeta, žene i dalje za menstrualni ciklus koriste riječ „mjesečnica“.

Onda nije iznenađujuće da su rani kalendari utemeljeni na ovoj primarnoj vezi između menstrualnih ciklusa i mjesečevih mijena. U mnogim jezicima svijeta riječ za Mjesec (eng. Moon), mjesec (eng. Month), mjera (eng. Measurement) i menstruacija imali su ili slična značenja ili zajednički korijen riječi. U galskom npr., riječi za „menstruaciju“ i „kalendar“ su iste. Slične povezanosti možemo naći diljem svijeta.

Mjesec je bio mjeren od jednog mladog mjeseca do drugog i na taj način je davao trinaest mladih mjeseca u jednoj godini. Zapravo, svi su rani kalendari imali trinaest mjeseci u jednoj godini. Svaka svetkovina se računala da pada na mladi mjesec ili puni mjesec. U mnogim dijelovima Europe ljudi su i dalje slavili te drevne svetkovine sve do srednjeg vijeka.

Tada kalendar nije bio samo neka daleka apstrakcija za ove ljude, već nešto što je davalo značenje i strukturu njihovim životima na načine koje mi danas jedva možemo razumjeti. To je bila paradigma koja je bila utkana u tkanine njihove biologije i duhovne spoznaje. Bila je to stvarnost koja je prepoznavala godišnja doba kroz rođenje i smrt kao ritmičke faze u većem ciklusu koji se obnavljao. Ništa nije bilo percipirano u smislu apsolutnih suprotnosti već samo kao komplementarni ciklus spiralnog plesa kreacije.

Vječno mijenjajući, samo obnavljajući lunarni lik Božice, postao je jedinstveni simbol Neba i Zemlje, te je dao značenje i mjeru za sva bića. Tri faze mjesečeve Božice se odražavaju na živote sve njene djece: ljude, životinje i biljke.

Na sjeveru mladi mjesec se počeo povezivati sa proljećem, rođenjem i rastom svih živih bića. Ova slika je slično bila prisutna u životu žene kao djevojke ili djevojčice.

Sa punim mjesecom povezivalo se ljeto, kada je sav život postao plodan. Ova mjesečeva mijena postala je simbol majčinstva.

Mjesec na izmaku ili uštap povezivao se sa zimom, kada je Zemlja postala manje obilata. Također su ga povezivali sa ženom koja je prestala krvariti. Budući da je ona sada zadržavala svetu krv života, starija žena se smatrala moćnijom i mudrijom. Upravo iz ovog razloga, u mnogim su društvima starije žene bile u središtu moći.

Tako smo našli ovu tajnu vezu između tri mjesečeve mijene, godišnjih doba Zemlje i tri faze u životu žene, simbolički prikazanu u lunarnom liku Božice. Ona je predstavljala iskonski lik koji je utjecao na gotovo sve Božanske koncepte gotovo 20.000 godina.

Svaki od ovih lunarnih aspekata na kraju je personificirao zasebnu Božicu, dajući tako apstraktniji koncept TRI u JEDNOM i JEDAN u TRI. Ovo je ishodište onoga što mnogo kasnije poznajemo pod nazivom Trojstvo.

U Grčkoj, tri Božice bile su Atena, Afrodita i Hekata. U Irskoj poznajemo ih kao Ana, Babd i Macha; u Indiji: Parvati, Durga i Uma.

Na kraju sve tri Božice zamijenjene su muškim bogovima ili u slučaju kršćanstva sa tri muška aspekta jednog Boga.

Kroz ove povezanosti još uvijek možemo dobiti kratak uvid u ono što je nekada bilo univerzalno prepoznato kao veza između koncepta Božanstva, Mjeseca i Žena. Smatralo se da mjesečeva Božica osnažuje ženu i menstrualna krv je bila znak upravo tog osnaženja. Cijeli koncept mjerenja vremena izašao je iz ovog opažanja. Menstrualni i mjesečevi ciklusi postali su osnova drevnih kalendara, koji su s vremenom postali vladajući principi za sve djelatnosti ranijih društava, naročito onih koji su bili okupljeni oko poljoprivrede. Čak i danas u mnogim dijelovima svijeta, mjesečeve mijene se uzimaju u obzir tijekom sadnje ili sjetve usjeva. Postoji i tzv. Farmer's Almanac, koji još uvijek povezuje termine sadnje sa mjesečevim mijenama.

Zbog njihove mistične povezanosti sa Mjesecom i Božicom, žene su prirodno bile vođe plemena, klana ili društvene strukture. Na njihove biološke procese gledalo se u duhovnom smislu, pri čemu su žene postale prirodne nositeljice moći, inicijatori vrste.

U drevnoj i gotovo univerzalnoj kulturi koju smo ovdje proučavali u detalje, žene nisu dominirale nad muškarcima kao što je to bilo u kasnijim društvima u kojima su muškarci imali apsolutnu moć nad ženama. Nismo našli niti jednu indikaciju piramidalne društvene strukture ili hijerarhije kojom je dominirala žena ili grupa žena koje su okupljale bogatstvo i moć za sebe, te na taj način ostavljale ostatak društva da se bori za ostatke. Ovo naime nalazimo u kasnijim društvima u kojima su vladali isključivo muškarci. Umjesto toga, nalazimo kooperativne zajednice u kojima je primarni cilj bio zasnivan na dijeljenju; dijeljenju hrane, prirodnih resursa i rada. Ova ranija društva radije su težila životu u skladu sa organskim i cikličkim procesima prirode. Dominacija i iskorištavanje okoliša, koje nije bilo prisutno u ovim društvima, postalo je tipično u kasnijem brončanom dobu.

Još jedna karakteristika koja je bila odsutna u ovim ranijim društvima bilo je nasilje. U njihovim opsežnim umjetničkim djelima ne nalazimo indikacije niti jednog simbola dominacije – koplja, mačeva ili gromova, koje nalazimo u kasnijim društvima u kojima je vladar ili vladajuće Božanstvo zahtijevalo poslušnost pod prijetnjom nasilja ili ubijanja. Umjesto toga, naglasak je bio na povezivanju, pojačavanju primarne povezanosti sa Izvorom Života i suradnji između svih životnih oblika.

Izvor: